BRUTALNO UBISTVO UZDRMALO HRVATSKU: Edi Mišić prerezao vrat Meksikanki (31) u gustoj šumi na Marjanu, skoro joj ODRUBIO GLAVU! Sud doneo skandaloznu odluku!
Dodajte Kurir u vaš Google izborPosebno nakon što je otkriveno da je njegov ubica Kristijan Aleksić, ranije osuđen za brutalno ubistvo 22-godišnje devojke, imao niz prijava, optužnicu zbog ilegalnog oružja koja je na sudu stajala više od dve i po godine bez početka suđenja, prijavu za nasilje u porodici, kao i presudu zbog pretnji.
Policija mu je još 2023. pronašla improvizovano vatreno oružje i municiju, ali mu nije određen pritvor niti mere opreza. Slučaj Kristijana Aleksića zato je ponovo otvorio pitanje koliko hrvatski sistem zaista može da prepozna i zaustavi nasilnike pre nego što ponovo ubiju.
Upravo zbog toga poslednjih dana javnost se priseća drugih zločina koji su izazvali veliku medijsku pažnju. U Hrvatskoj je poznat i slučaj Davida Komšića koji je pregazio čoveka, napao devojku pa je trudnu izbo 88 puta, da bi mu potom sve kazne bile smanjene.
Danas se podsećamo jednog od najstrašnijih zločina u novijoj hrvatskoj istoriji - ubistva meksičke turistkinje Selene Makedo na splitskom Marjanu 2012. godine, za koje je osuđen Splićanin Edi Mišić.
Taj slučaj godinama je ostao simbol brutalnosti koja je šokirala celu Hrvatsku, ali i pravnih kontroverzi oko toga kako je zločin kvalifikovan i koliku je kaznu ubica na kraju dobio.
Zaskočio je na Marjanu, već je imao pripremljen nož i selotejp
Presude Županijskog suda u Splitu i Vrhovnog suda Hrvatske otkrile su niz detalja koji su godinama izazivali šok u javnosti, ali i ozbiljne pravne sporove oko toga da li je reč o "običnom" ili teškom ubistvu.
Selena Margerit Grasijano Makedo, 31-godišnja turistkinja iz Meksika, ubijena je 22. avgusta 2012. na Marjanu. Na izlet u Split stigla je sa bratom Emanuelom Grasijanom Makedom, a tog popodneva odvojila se od njega tokom šetnje.
Tri dana kasnije pronađena je mrtva u gustoj šumi, sa gotovo odsečenom glavom.
Prema presudi Županijskog suda u Splitu, Edi Mišić je Selenu "zaskočio" na zemljanom putu u blizini spomenika na Marjanu, začepio joj usta, oborio je na zemlju i onesposobio. Potom joj je selotejpom vezao ruke, odvukao je dublje u šumu i nožem prerezao vrat.
Sud je utvrdio da je Mišić sa sobom već imao pripremljen nož i lepljivu traku, što je Vrhovni sud kasnije označio kao dokaz predumišljaja.
Presuda detaljno opisuje način ubistva. Sudsko-medicinski veštak dr Marija Definis Gojanović utvrdila je da je reč o "dubokoj reznoj rani kružno oko vrata neposredno iznad jezične kosti dubine do kičmenog stuba" uz presecanje svih struktura vrata.
Ključno pitanje bilo je da li je Selena bila pri svesti u trenutku ubistva
Sud je zaključio da je Selena umrla veoma brzo usled masivnog krvarenja. Ipak, upravo pitanje da li je u trenutku presecanja vrata bila pri svesti postalo je ključno za konačnu pravnu kvalifikaciju zločina.
Tužilaštvo je tvrdilo da je reč o teškom ubistvu na naročito okrutan i krajnje podmukao način. Međutim, sudovi su na kraju zaključili da to nije dokazano van razumne sumnje.
Vrhovni sud detaljno je objasnio zašto nije prihvaćena kvalifikacija "naročite okrutnosti". Sudska medicina nije mogla nedvosmisleno da utvrdi da li je Selena nakon napada ostala pri svesti ili je izgubila svest pre smrtonosnog reza.
Ključan je bio nalaz o krvnom podlivu mišića vrata, za koji je veštak dr Marija Definis Gojanović navela da je mogao izazvati gubitak svesti. Ako žrtva nije pri svesti, pravno se ne može govoriti o trpljenju psihičkih muka i bolova koji su potrebni za kvalifikaciju naročito okrutnog ubistva.
Vrhovni sud posebno je naglasio da "žrtva koja nije pri svesti ne oseća spoljne nadražaje pa ne može trpeti muke, bolove ili patnju".
Sud je zato primenio načelo "in dubio pro reo" - u sumnji u korist optuženog - i zaključio da nije dokazano da je Selena bila pri svesti tokom napada. Time je otpala kvalifikacija teškog ubistva na naročito okrutan način.
Nije prihvaćena ni tvrdnja tužilaštva da je reč o krajnje podmuklom ubistvu. Sudovi su zaključili da nije dokazano da je Mišić prethodno stekao poverenje žrtve ili je namamio na usamljeno mesto zloupotrebom tog poverenja.
Vrhovni sud je pritom naveo da "iznenadni napad na žrtvu" sam po sebi nije dovoljan za krajnju podmuklost. Imao je ciste na mozgu, ali su veštaci zaključili da je bio uračunljiv.
Tokom suđenja odbrana je pokušala da dokaže da Mišić možda nije bio uračunljiv. Psihijatrijska i neurološka veštačenja pokazala su da ima dve ciste na mozgu i promene na EEG-u, ali su stručnjaci zaključili da to nije uticalo na njegovu sposobnost rasuđivanja.
Psihijatrijsko veštačenje radili su lekari Psihijatrijske bolnice Vrapče, među kojima i psihijatar prof. dr Marijan Titić, dok je neurološko veštačenje sprovela prof. dr Marina Titić. Sud je odbio tvrdnje odbrane o mogućem epileptičnom napadu i neuračunljivosti.
Veštaci su zaključili da Mišić nije bolovao od duševne bolesti niti je imao poremećaje svesti koji bi uticali na njegovu uračunljivost.
Presuda Županijskog suda opisala je i kako je policija povezala Mišića sa zločinom. Na mestu gde je Selena poslednji put fotografisana pronađeni su tragovi, a ključni dokaz bili su lepljiva traka i biološki tragovi.
Na predmetima iz Mišićevog ranca pronađen je DNK Selene Macedo, dok su na žrtvi pronađeni tragovi koji su odgovarali Mišiću. Istražitelji su u njegovom rancu pronašli nož, rukavice, traku i drugu opremu. Sud je zaključio da je upravo tim nožem počinjeno ubistvo.
Posebno jeziv detalj iz presude odnosio se na ponašanje Mišića nakon zločina. Vrhovni sud naveo je da je posle ubistva "normalno provodio dane kao da se ništa nije dogodilo".
Sudovi su kao otežavajuće okolnosti naveli bezosećajnost, način izvršenja dela, ponašanje prema telu žrtve, kao i "opšte zgražavanje i uznemirenost u gradu".
Ubistvo koje je paralisalo Split
U vreme zločina Split je bio paralisan strahom. Vrhovni sud je u presudi izričito naveo da je javnost bila zgrožena i da su građani "gotovo ispraznili Marjan2 zbog straha nakon ubistva.
Iako je proglašen krivim samo za ubistvo, a ne teško ubistvo, Mišić je dobio maksimalnu kaznu predviđenu tadašnjim zakonom - 15 godina zatvora.
Vrhovni sud je 2014. potvrdio presudu Županijskog suda u Splitu i odbio žalbe i tužilaštva i odbrane. Odluku je donelo tadašnje veće Vrhovnog suda kojim je predsedavala sutkinja Lidija Grubić Radaković, uz sudije dr Marina Mrčelu, dr Zdenka Konjića, Vesnu Vrbetić i Ileanu Vinja.
Sud je pritom naglasio da je reč o zločinu čiji "intenzitet ugrožavanja zaštićenog dobra" doseže maksimum jer je ubijena mlada turistkinja koja "nije slutila nikakvo zlo".
Iako je zločin izazvao ogromno zgražavanje javnosti, sud Mišiću nije mogao da izrekne strožu kaznu od 15 godina zatvora. Razlog je bio taj što je u trenutku ubistva 2012. još važio stari Krivični zakon iz 1997, prema kojem je maksimalna kazna za krivično delo ubistva bila upravo 15 godina zatvora.
Zašto Mišić nije mogao da dobije više od 15 godina?
Dok je trajalo suđenje, u Hrvatskoj je stupio na snagu novi Krivični zakon koji je za najteža ubistva predviđao strože kazne i mogućnost dugotrajnog zatvora. Međutim, sud taj zakon nije smeo da primeni na Mišića jer bi za njega bio nepovoljniji.
Naime, hrvatsko krivično pravo propisuje da se, ako se zakon promeni između izvršenja zločina i presude, mora primeniti zakon koji je blaži za optuženog.
Pošto Mišić nije osuđen za teško ubistvo nego za "obično" ubistvo, stari zakon bio je za njega povoljniji jer je imao niži maksimum kazne.
Vrhovni sud je zato zaključio da je Mišić dobio najveću kaznu koju je prema tadašnjem zakonu uopšte mogao da dobije za delo za koje je osuđen.
Pre ubistva Edi Mišić u javnosti nije bio poznat kao nasilnik, a komšije i poznanici opisivali su ga kao tihog, povučenog i fizički veoma aktivnog mladića. Mediji su nakon hapšenja pisali da je u mladosti trenirao boks i da je gotovo svakodnevno trčao po Marjanu.
Iako nije imao ozbiljan krivični dosije, policija je potvrdila da je ranije bio prijavljivan zbog sitnijih krađa, imovinskih delikata i više prekršaja. Neki poznanici tvrdili su i da je znao da ulazi u tuče, dok su ga drugi opisivali kao mirnog i ćutljivog čoveka koji se teško uklapao u društvo.
Ako odsluži puni deo kazne uz uračunat pritvor i mogućnosti pogodnosti zatvorskog sistema, Mišić bi već 2027. mogao da izađe na slobodu kao 43-godišnjak - što ponovo otvara pitanje da li su hrvatski zakoni u vreme tog zločina bili preblagi za najteža krivična dela.
(Kurir.rs/Index.hr)